TUŽBENI ZAHTEVI ZASNOVANI NA UGOVORU U INVESTICIONOJ ARBITRAŽI

Apstrakt

Proces ulaganja stranog kapitala po pravilu podrazumeva zaključivanje ugovora kojim se između ugovornih strana stvaraju dugoročni pravni odnosi uz veći rizik od nastanka spora, nego što je to slučaj u običnim ugovorima medjunarodnog privatnog i trgovačkog prava. Jedna od specifičnosti ovih pravnih odnosa i sporova koji iz njih proističu je posebna uloga i značaj države u koju se kapital ulaže. Ugovor o ulaganju izložen je snažnom uticaju države prijema. Ona po pravilu određuje uslove pod kojima je ulaganje u domaću privredu moguće. U toku trajanja ugovora o ulaganju, država može zakonodavnim, upravnim i sudskim merama uticati na prava i obaveze ugovornih strana. Ukoliko je neposredni saugovarač stranog ulagača država, njen organ, ili lokalna jedinica samouprave, uticaj države je još neposredniji i naglašeniji. Država prijema kao ugovorna strana, koristeći svoj suvereni položaj, može svojim jednostranim radnjama izmeniti ili čak ukinuti međusobna prava i obaveze iz ugovora o ulaganju, naročito ako je kao merodavno određeno njeno pravo i ugovorena nadležnost njenih sudova. Sporovi koji proističu iz ugovora o stranim ulaganjima mogu se pojaviti između različitih subjekata, na različitim nivoima. To mogu biti sporovi iz ugovora između privatnih ugovarača, koji se rešavaju na isti način kao i sporovi međunarodne trgovine, pred državnim sudom, na osnovu zakonske ili ugovorene nadležnosti, ili u međunarodnoj trgovinskoj arbitraži na osnovu arbitražnog sporazuma. U drugu kategoriju spadaju sporovi koji proističu iz ulaganja ili su u vezi sa njima, a vode se između privatne stranke sa jedne strane i države prijema sa druge strane. Ovi sporovi mogu takođe da uzmu oblik ugovornog spora, kada je država bila jedna od ugovornih strana u ugovoru o stranom ulaganju, ali najčešće uzimaju oblik vanugovornog, takozvanog investicionog spora, kada tužilac, strani ulagač, tvrdi da je država svojom intervencijom narušila njegova prava na osnovu međunarodnog ugovora koji vezuje državu prijema sa njegovom državom porekla. U ovom radu autorke se bave pitanjima nadležnosti i odgovornosti koja se javljaju u investicionim sporovima između privatnog ulagača i države prijema. To su sporovi koji se formalno vode zbog povreda garancija iz međunarodnog ugovora o zaštiti stranih ulaganja, ali imaju stvarnu i suštinsku podlogu u ugovoru o ulaganju sa državom ili njenim agencijama, organima i jedinicama lokalne samouprave. Razmatraju se osnovi nadležnosti kao što su kišobran klauzula i široko formulisana arbitražna klauzula, te osnovi odgovornosti kao što su klauzula o zabrani eksproprijacije, povreda poštenog i pravičnog tretmana i kišobran klauzule.