MEĐUNARODNA NADLEŽNOST ZA ELEKTRONSKE POTROŠAČKE UGOVORE U EU: ZNAČAJ ZA CRNU GORU

Abstract

Pravo potrošača na pristup pravdi u postupcima sa inostranim elementom je tema o kojoj se mnogo raspravlja u savremenom svijetu, naročito u kontekstu elektronske trgovine. Internet transakcije pokreću složena pitanja međunarodnog privatnog prava, između ostalih, i ona koja se odnose na nadležnost, odnosno na pitanje odgovarajućeg foruma.
Evropska unija je usvojila značajan broj instrumenata u cilju unapređenja zaštite prava potrošača prilikom kupovine putem interneta. Pitanje međunarodne nadležnosti u EU je, u prvom redu regulisano sistemom Brisel I, koji čine: Briselska konvencija iz 1968, Uredba Brisel I (44/2001), Uredba Brisel I (izmijenjena) (1215/2012) i Konvencija iz Lugana iz 2007. U cilju zaštite potrošača kao slabije ugovorne strane, Uredbom Brisel I (izmijenjenom) uvedena su pravila o povoljnijoj nadležnosti. Ova Uredba se direktno primjenjuje u svim državama članicama, a kandidati za članstvo, kao što je Crna Gora, dužni su uskladiti svoje unutrašnje zakonodavstvo sa pravnom tekovinom EU. Pored propisa iz sistema Brisel I, u radu se analizira i praksa Suda pravde EU, koja ima značajnu ulogu u tumačenju propisa, osiguravajući njihovu dosljednu primjenu u svim državama članicama.
Rješenja koja sadrži crnogorski ZMPP u oblasti nadležnosti za sporove koji nastaju iz potrošačkih ugovora nisu u cjelosti usklađena sa rješenjima propisanim Uredbom Brisel I, pa primjena ovih pravila u praksi može izazvati probleme koordinacije. U radu se analizira uticaj pravila EU o međunarodnoj nadležnosti za elektronske potrošačke ugovore na pravo Crne Gore i ispituje se da li su postojeće norme adekvatne da odgovore izazovima koje nameće internet trgovina i da li princip lokalizacije i dalje primenjiv u međunarodnom privatnom pravu.