NEPOŠTENE TRGOVAČKE PRAKSE IZMEĐU TRGOVACA U LANCU OPSKRBE HRANOM – PREDNOSTI I NEDOSTACI MOGUĆEG UREĐENJA ZA CRNU GORU NA PUTU ZA ČLANSTVO U EUROPSKOJ UNIJI

Abstract

U 2019. je donesena Direktiva 2019/633 o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Direktiva je usvojena kako bi se spriječilo korištenje nepoštenih trgovačkih praksi između trgovaca uzrokovano značajnom neravnotežom u pregovaračkom položaju na štetu manjih dobavljača i poljoprivrednika. Na taj način direktiva predstavlja neočekivan korak u novom smjeru jer se zaštita od nepoštenih poslovnih praksi dosad pružala samo potrošačima (B2C), a ne i trgovcima (B2B). Regulacija trgovačkih odnosa obično je bila prepuštena tržištu, ugovornim stranama i pravilima obveznog prava sve dok takve prakse nisu narušavale tržišno natjecanje. Iako se naizgled čini da je sadržaj predmetne direktive isprepleten s pravom tržišnog natjecanja, ne radi se o proširenju tog prava, već o sasvim novom području koje ima šire područje djelovanje od zaštite tržišnog natjecanja - suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi koje ne narušavaju nužno i tržišno natjecanje. U radu će se analizirati i pokazati najvažnije prednosti i mane, kako iz pozicije zakonodavca EU, tako i sa stajališta hrvatskog nacionalnog propisa kojim je ta direktiva unesena u hrvatskog pravo. Sve to s ciljem davanja savjeta koji mogu pomoći državama kandidatkinjama za članstvo u Europskoj uniji prilikom uvođenja te direktive u svoje nacionalno pravo.