ZAHTJEV DA SE UKLONI OPASNOST ŠTETE (TZV. EKOLOŠKA TUŽBA) U SUSRET GRAĐANSKOM ZAKONIKU CRNE GORE – DOMETI I OGRANIČENJA

Abstract

pravnom poretku Crne Gore koncept tzv. ekološke tužbe postoji od 1978. godine kada je usvojen bivši savezni Zakon o obligacionim odnosima, a identično rješenje je, bez posebne analize i rasprave, zadržano i nakon reforme obligacionog prava i donošenja ZOO Crne Gore iz 2008. godine. Činjenica da ova tužba nije zaživjela u sudskoj praksi nesumnjivo ukazuje na neadekvatno normativno regulisanje i podnormiranost ovog instituta. Priprema Građanskog zakonika CG koja je u toku prilika je da se iznova vrednuju i preispitaju postojeća rješenja o građanskopravnoj zaštiti životne sredine. U dosadašnjim raspravama koje se vode povodom izrade Građanskog zakonika ne pominje se izmjena postojećih (a naslijeđenih) pravila kojima se reguliše tzv. ekološka tužba, a nema podataka da je Komisija za izradu građanske kodifikacije razmatrala promjenu postojećeg sistema građanskopravne zaštite životne sredine, imajući u vidu da u radnom materijalu predlaže rješenje koje postoji u važećem Zakonu o obligacionim odnosima. U ovom članku će se prikazati postojeća zakonodavna rješenja i ukazati na neke nedostatke na polju procesnog (stranačka sposobnost, tužbeni zahtjev, dejstva pravnosnažnosti presude) i materijalnog prava (materijalne pretpostavke, aktivna legitimacija, opasnost nastupanja znatnije štete). Ovi nedostaci u značajnoj mjeri utiču na ostvarivanje cilja građanskopravne zaštite životne sredine. Po mišljenju autora, postojeći koncept treba reformisati, jer nije efikasan, pravno koherentan i dovodi u pitanje ostvarivanje cilja kojem treba da služi.